Kako radi Blog.hr?

Fiskalizacija i varanje na porezu

Ovo nije poziv na ilegalne aktivnosti, naprotiv—moguća optužnica za opisano kazneno djelo vjerojatno bi obuhvatila udruživanje radi počinjenja kaznenog djela (tzv. zločinačka organizacija), računalnu prijevaru, krivotvorenje isprava, utaju poreza te druge aktivnosti o čijim posljedicama uhvaćeni počinitelj može dulje vrijeme kontemplirati uz besplatan smještaj na račun državnog proračuna.
Tekst pred vama je samo hipotetsko razmatranje tehnoloških mana fiskalizacije, te njihova moguća rješenja.

Ne propustite provjeriti prethodni post koliko doista zarađuju kafići.

Pretražujući internet na temu “varanje na porezu” možete pronaći zanimljiv tekst o krivotvorenju računa u IT trgovini, a jutarnji.hr donosi sličnu priču iz ugostiteljstva i građevine. Dosadašnji sustav poreznog nadzora očito nije davao rezultata jer je u javnosti percepcija ovakvih priča takva da je varanje na porezu postao nacionalni sport. Procjena sive ekonomije u Hrvatskoj govori nam o iznosu od oko 35% BDP-a odnosno 120 milijardi kn. Da je oporezovan, kaže jutarnji.hr, taj novac bi nam svima mogao u konačnici smanjiti ukupno porezno opterećenje. Fiskalizacija bi, ističu u Poreznoj upravi, masovnoj utaji poreza trebala stati na kraj.

Rupa u fiskalizaciji

Do uvođenja fiskalizacije princip varanja svodio se na uništavanje ili modifikaciju računa te krivotvorenje zapisa o računima, gdje bi PU na kraju obračunskog razdoblja dobila ‘urednu’ verziju knjigovodstva. U slučaju poreznog nadzora, sumnjivac bi pokazao isto tako ‘uredne’ knjige i stvar bi prošla više–manje bezbolno.
Uvođenjem fiskalizacije račun se putem internetske veze najprije daje na uvid PU koja ga potom odobrava i tek onda vraća na ispis krajnjem korisniku potrošaču. Naizgled se čini da je stvar sigurna od prijevara jer nije moguće nikakvim dodatnim uređajima, skrivenim programima ili drugim kreativnim metodama zaobići sustav provjere u stvarnom vremenu. Osim toga, svaki potrošač će pomoću JIR-a (jedinstvenog identifikatora računa) moći provjeriti je li račun ispravan i tako dodatno osigurati da državni proračun ne bude pokraden.

Sustav nažalost ima rupu.
Zamislimo ovaj scenarij: aplikacija prvih nekoliko tjedana uredno komunicira s poslužiteljem PU i izbacuje prave račune. Međutim, svi odobreni računi i JIR brojevi se spremaju u posebnu bazu podataka iz koje se u jednom trenutku slučajnim odabirom biraju JIR-ovi postojećih ispravnih računa i bilježe na nove, krivotvorene račune. Fiskalni softver više ne mora komunicirati s poslužiteljem PU, ali i dalje može izbacivati ‘prave’ račune. Kupac plaća uslugu i prima račun s ispravnim iznosom, ali pogrešnim JIR-om. Digitalni potpis tako postaje potpuno beskoristan jer je prijevara usmjerena protiv jedine karike u lancu događaja koja ima mogućnost provjere — analognog potrošača.

PU nikada ne vidi krivotvoreni račun i nema razloga sumnjati u smanjenje ili prekid dotoka računâ (primjerice loš promet na prodajnom mjestu, godišnji odmor i sl.). Ni kupac nema potrebe sumnjati u ispravnost računa. Štoviše, i dalje ga može provjeriti kod PU i dobiti potvrdu da je sve u redu jer je JIR već prije prošao kroz sustav; pritom nema pojma da je na računu JIR nekog drugog, prethodno već odobrenog računa.

Prijevara može ići tako daleko da se krivotvoreni JIR brojevi mogu uskladiti sa stvarnim prometom; moguće je napisati aplikaciju koja će JIR brojeve pridruživati sličnim računima koji su uobičajeni na nekoj ugostiteljskoj lokaciji, primjerice “2 kave”, “sok i kolač”, “4 piva”. Ako upali, scenarij se čak može razviti do organiziranja privatne mreže fiskalnih kasa koje putem vlastitog poslužitelja ili unutar peer-to-peer mreže mogu razmjenjivati odobrene JIR-ove s istim iznosima i istim datumima izdavanja te dodatno otežati provjerljivost računa. Lako je moguće pretpostaviti situaciju da račun Kod veselog Zagorca završi u konobi Kod Iveta, s tim da Jožek i Ive plaćaju ovu JIR-to-JIR uslugu nekom sposobnom Kingpinu koji će održavati mrežu ispod radara.

Rješenje?

Ovako složen, sustav pada na dvije razine: prva je dobro staro neizdavanje računa. To se donekle može umanjiti fizičkom prisutnošću inspektora te dojavom potrošača, ali je opet jako teško dokazati utaju primjerice kod intelektualnih i ostalih usluga iza kojih ne stoji opipljiv proizvod. Nije izgledno nikakvo automatizirano rješenje koje bi iskorijenilo neizdavanje računa, osim možda obaveznog uvođenja bezgotovinskih oblika plaćanja.

Što se tiče same fiskalizacije, sustav izgleda kao da je kreiran da ne bude imun na ljudski faktor. Tijekom komunikacije s fiskalnim softverom PU na uvid, osim identifikacijskih podataka prodajnog mjesta, dobija tek vrijeme i zbroj stavki računa. Doduše, predviđena je provjera JIR broja na računu putem SMS-a i interneta, te motivirajućih 500kn nagrade za otkrivanje krivotvorine, ali je zasad nepoznat format odgovora. Hoće li to biti “Račun ispravan” odnosno “Dobili ste 500kn! Javite se u PU s računom” ili složenija poruka poput kombinacije iznosa, vremena i lokacije izdavanja računa? JIR ima 36 znakova, kolika je mogućnost pogrešnog unosa u SMS, lažnih uzbuna te posljedičnog opterećenja opreme i zaposlenika PU?

Priliku za lov u mutnom i dalje će imati oni koji računaju na poslovično neuredne potrošače koji ni dosad nisu tražili, uzimali i/ili provjeravali račune; ovdje će vjerojatno ostati dovoljno prostora za nadolazeću digitalnu igru mačke i miša.

Uočite da nije dokraja razjašnjeno ni plaćanje nagrade za sretnog nalaznika krivotvorenog računa. Pretpostavimo li sadašnju brzinu rada administracije, u jednom trenutku ćemo u oglasnicima vidjeti bizarnosti poput: hitno prodajem 4 računa za 1500kn…

  • Komentiraj
  • Upute +
  • URL stranice +
    • Ako želite navesti izvor, koristite ovaj HTML kôd:
  • Na vrh

Komentari

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.